Nazivaju se još i seksualno prenosive infekcije (STI), a takođe i venerične bolesti (VB) po boginji ljubavi Veneri. SPB su zarazne. Najčešće se prenose polnim odnosom ili neposrednim kontaktom zdrave sa zaraženom osobom. Često i lako mijenjanje seksualnog partnera, alkoholizam, narkomanija, nepoznavanje zaštite i posljedica polnih infekcija, kao i druge pojave, uslovile su posljednjih deset godina postepeni i neprekidan porast oboljenja od SPB.
Mnogi oboljeli od SPB, sa željom da njihova bolest ostane u tajnosti, kriju izvor zaraze ili se liječe kod nestručnih osoba, izlažući se na taj način opasnosti da ne budu potpuno izliječeni ili da se njihova bolest nepotrebno komplikuje. I najzad, što nije bez značaja, omogućuju dalje širenje zaraze.
Nije pravilo da treba imati više seksualnih partnera da bi dobili neku od seksualno prenosivih bolesti. Svako ko upražnjava seks, bilo da je muško ili žensko, bilo da je stupio u seksualne odnose sa osobama suprotnog pola ili istog pola, ili i sa jednima i sa drugima - može biti zaražen!
Kako da znam da sam zaražen/a?
U malom broju slučajeva postojanje infekcije je očigledno. Kod pojedinih infekcija simptomi se čak uopšte ne manifestuju, nijesu vidljivi, makar ne brzo. Manifestacija simptoma je čak kod žena manje uobičajena nego kod muškaraca.
Najčešći znaci bolesti, koji se pojavljuju i kod žena i kod muškaraca, su:
* Ispuštanje neuobičajene količine genitalne tečnosti- koja može biti ljepljiva, vodnjikava, bijele ili žute boje; može biti neprijatnog mirisa.
* Bol ili peckanje prilikom mokrenja - uriniranja.
* Urinirati više nego obično.
* Svrab, osip, plihovi, i slično, na ili oko polnih organa.
* Bol u polnim organima - genitalijama.
* Bol prilikom seksualnog odnosa.
* Za žene krvarenje između ciklusa ili poslije seksa može takođe biti znak.
Poslije kog vremena se simptomi manifestuju?
Simptomi se najčešće pojavljuju u roku od 2 do 14 dana, međutim taj period može trajati i do 4 nedjelje (ponekad i duže). Kada je, recimo, u pitanju infekcija HIV- om, postoji mogućnost da se simptomi uopšte ne javljaju nekoliko godina.
Neke uobičajene SPB- i kao npr. klamidija, često nemaju nikakvih simptoma (pogotovo kod žena). To znači da možete da budete zaraženi i da zarazite, a da ne znate!
Kako se zaraziti?
Najuobičajniji način je putem seksa - Sperma, vaginalni sekret i krv nose zarazu. Muškarac, na primjer, ne mora da ejakulira da bi zarazio partnerku. Mala količina tečnosti se može ispustiti prije ili bez ejekulacije, što može biti dovoljno da se partnerka zarazi. Takođe, ne morate imati seks do kraja - neke SPB mogu da budu prenešene neposrednim kontaktom polnih organa, ali i upražnjavanjem oralnog seksa (npr. herpes). Kada su u pitanju genitalne vaši dovoljan je samo kontakt kožom.
PRIKAZ NAJČEŠĆIH SEKSUALNO PRENOSIVIH BOLESTI
Postoji više od 25 vrsta polno prenosivih bolesti. Ovdje su date najznačajnije informacije u vezi sa najčešćim seksualno prenosivim oboljenjima- tu si podaci o načinu prenosa, simptomima, određivanju dijagnoze i tretmanu, odnosno liječenju pomenutih oboljenja.
KLAMIDIJA
Klamidija je veoma uobičajena infekcija koju uzrokuje bakterija. Podaci govore da skoro polovina seksualno aktivnih žena preleži klamidiju prije svoje 30 godine. Statistika iz SAD govori da je 1999. godine zabilježeno 650 000 slučajeva oboljelih od ove bolesti, a kako ona često i nema simptoma procjena je da ih je bilo 4 puta više, dakle 2 600 000 ljudi. Simptomi, ukoliko ne izostanu javljaju se 7 – 21 dan nakon odnosa.
Simptomi kod žena:
* gnoj iz vagine,
* krvarenje iz vagine između ciklusa,
* peckanje ili bol za vrijeme uriniranja,
* bol u stomaku,
* ponekad temperatura i/ ili mučnina.
Simptomi kod muškarca:
* vodnjikavo bijelo curenje iz penisa,
* peckajući bol tokom uriniranja.
Dijagnoza:
Uzima se bris iz grlića materice žene (test Papa Nikolau – Papa test) i mokraćne cijevi muškarca. Zatim se odnese u laboratoriju na specifičan pregled. Terapija:
* antibioticima, koji se uzimaju oralno.
Ako liječenje izostane:
* možeš da preneseš infekciju partneru,
* može da vodi ka težoj infekciji – npr . zapaljenje materice,
* i žena i muškarac mogu postati sterilni,
* majka može da prenese na bebu prilikom porođaja.
HERPES
Herpes je izazvan virusom. Herpes živi u nervnim završecima i jednom inficirana osoba je inficirana čitavog života. Posle infekcije slijedi napad koji je najbolniji. Mali plihovi se pojavljuju oko usana ili genitalija poslije dva do dvadeset dana od dana infekcije. Plihovi mogu biti praćeni jakom groznicom, osipom, bolom kao i otečenim žlijezdama. Ne treba ljubiti u usta ili genitalije osobu koja ima suve ranice. Nema lijeka za herpes, plihove treba ispirati toplom slanom vodom, a bolove ublažavati tabletama.
U SAD (bila nam je dostupna samo njihova statistika) svaka četvrta žena i svaki peti muškarac ima genitalni herpes, u poslednjih 20 godina došlo je do porasta oboljelih za 30 %.
Simptomi
Isti su i kod žena i kod muškaraca. Mogu biti blaži i ozbiljniji:
* osećaj gripoznosti, natečeni limfni čvorovi na preponama,
* svrab ili pečenje prije pojave plihova,
* mali, bolni plihovi na polnim organima ili ustima,
* plihovi ostaju u prosjeku 10 dana i nestanu, ali virus ostaje u tijelu.
Dijagnoza:
Genitalni herpes se obično primjeti za vrijeme napada.
Terapija:
Ne postoji pravi način liječenja kojim bi se iz tijela odstranio herpes, ali bolest može da se kontroliše, a seks treba izbjegavati za vrijeme "razbuktavanja".
Ako liječenje izostane:
* infekcija se može prenijeti na partnera,
* majka može prenijeti na bebu prilikom porođaja.
GENITALNE BRADAVICE
Genitalne bradavice mogu da se pojave na ili oko polnih organa. Izazvane su od strane virusa (papiloma virusa) i veoma se lako prenose u toku seksualnog odnosa. Lako su vidljive ukoliko se pojave na površini tijela, ali ih je jako teško otkriti ukoliko se nalaze u unutrašnjosti, npr. ženskog polnog organa. Po statistici iz SAD- a, 50- 70% ljudi biva zaraženo ovom bolešću tokom svog životnog vijeka.
Simptomi:
Pojavljuju se 3 nedjelje do 8 mjeseci poslije odnosa, čak i kasnije. Mali čvorovi se pojavljuju u grozdovima, slično kao i bradavice na prstima, samo manje. Možda će nestati sami od sebe, ali mogu lako da se prenesu na druge. Boje su kože što ih čini neprimijetnim na prvi pogled, bezbolne su, osim kada rastu.
Dijagnoza:
Virus se kod žena otkriva pomoću testa Papa Nikolau, koji služi za određivanje raka grlića materice. Ove bradavice mogu da prouzrokuju promjene na grliću materice, a povezane su sa rakom grlića materice, kasnije u životu.
Terapija:
Odstranjivanje smrzavanjem, laserom ili hiruškim zahvatom. Bradavice mogu da se povrate poslije liječenja.
Ako liječenje izostane:
* raširiće se vrlo brzo,
* mogu se prenijeti na partnera,
* majka može da prenese na bebu tokom porođaja.
HEPATITIS B i C
Hepatitis B i C su izazvani virusom. Narodno ime za hepatitis je žutica. Standardna žutica, ili "oboljenje prljavih ruku", ne spada u grupu seksualno prenosivih oboljenja i ovaj oblik ima medicinsko ime - hepatitis A. Virusi iz ove grupe primarno izazivaju upalni proces na jetri (hepatitis) i njeno oštećenje u manjem ili većem obliku.
HEPATITIS B
Hepetitis B se može prenijeti preko direktnog kontakta sa krvlju ili tjelesnom tečnošću oboljelog. Kao i kod HIV- a, bolest se može prenijeti seksualnim odnosom, korišćenjem istog pribora kod intravenskog koriščenja droga ili sa majke na dijete, pri trudnoći (2 - 5%) i pri porođaju (preko 90% slučajeva). Iz pomenutog razloga svaka trudnica se testira na hepatitis B kako bi se plodu odmah po rođenju dala zaštitna vakcina ukoliko je majka zaražena. Po našem Zakonu o zaštiti od zaraznih bolesti svi intravenski korisnici narkotika se obavezno vakcinišu protiv B hepatitisa. Hepatitis B se ne može prenijeti preko vode, hrane ili odjeće. Sam virus je dosta otporan. Vakcina protiv hepatitisa B je dostupna u Institutu za zdravlje Crne Gore u Podgorici, a u planu je da se uvede redovno vakcinisanje djece po rođenju.
Njime je u svijetu zaraženo 400 000 000 ljudi. U našoj zemlji 2- 7 % cjelokupne populacije ima ovaj virus u sebi. Rizične grupe su intravenski narkomani i seksualno promiskuitetne osobe, kao i medicinski radnici.
Simptomi:
Akutna faza:
* žutilo,
* mučnina,
* povraćanje,
* gubitak apetita,
* bol u stomaku i kasnije, ispod lijevog rebarnog luka (tu je jetra),
* svijetla stolica i tamna mokraća,
* ponekad i povišena temperatura.
Hronična faza:
I pri liječenju akutne faze, kod 5-10% pacijenata dolazi do hronične faze. Usljed oštećenja jetre može doći do ciroze i karcinoma jetre.
Terapija:
Terapija je vitaminska, podrazumijeva vitamine sa higijensko - vitaminskim režimom. Preporučuje se lagana hrana, koja potpomaže brži oporavak jetre.
Kod hronične bolesti, terapija je specifična, 50 % izgubi virus, a 25 % ne reaguje na terapiju.
Napominjemo da ne postoje ljekovi kojima se može pacijent izliječiti ukoliko odbrambeni sistem pacijenta nije sam u stanju da eliminiše virus iz organizma. Davanje interferona može pomoći jednom broju pacijenata dovodeći ih do dužih ili kraćih perioda poboljšanja stanja.
HEPATITIS C
Što se tiče hepatitisa - C, za njega ne postoji vakcina i mnogo je češći u akutnoj fazi bez simptoma. Najčešće se otkriva na testu za transfuziju krvi, u hroničnoj fazi, kada terapija nema efekta. Samim tim, brže progresira u cirozu i karcinom jetre.
KAPAVAC (GONOREJA, TRIPER)
Simptomi gonoreje pojavljuju se u roku od 2 do 7 dana (u prosjeku 3) nakon infekcije. Zaraza se prenosi neposrednim polnim snošajem, kao i putem raznih inficiranih predmeta, ali mnogo rjeđe. Uzročnik tripera je gonokok, bakterija koja se lako razmnožava na sluzokoži polnih organa.Po svom toku i komplikacijama, kapavac kod muškaraca se razlikuje od kapavca kod žena.
U Americi je trenutno zaraženo 650 000 ljudi, od kojih je 75 % njih uzrasta od 15 – 29 godina.
Simptomi kod žena:
* žućkast ili bjeličast gnoj iz vagine,
* može da ima neprijatan miris,
* peckanje ili bol tokom uriniranja,
* ciklusi bolniji nego obično,
* grčevi i bolovi u donjem stomaku.
Simptomi kod muškaraca:
* žućkasto ili bjeličasto kapanje iz penisa,
* peckanje ili bol tokom uriniranja ili pri pomjeranju.
Dijagnoza:
Uzima se bris iz grlića materice žene i mokraćne cijevi muškarca koji se zatim radi daljeg ispitivanja nosi u laboratoriju.
Terapija:
Antibiotici u injekcijama ili oralno.
Ako liječenje izostane:
* infekcija se može prenijeti na partnera,
* može se dobiti ozbiljnija infekcija koja vodi uništenju reproduktivnih organa,
* i muškarac i žena mogu postati sterilni,
* majka može da prenese na bebu za vreme porođaja,
* eventualno, može da prouzrokuje srčane probleme, bolesti kože, artritis i sljepilo.
SIFILIS
Sifilis je hronična infektivna bolest, koja može da zahvati sve organe i sva tkiva tijela. Uzročnik je jedan mikroorgenizam - bakterija spiroheta, oblika spirale, koji prodire u organizam preko kože i sluzokože neposrednim dodirom, najčešće polnim odnosom.
Znaci oboljenja od sifilisa su vrlo raznoliki i zavise od mjesta infekcije, starosti zaraze i liječenja. U svom razvoju bolest obično prolazi kroz nekoliko, uglavnom tri stadijuma, između kojih se često nalazi u skrivenom stanju, kada se na bolesniku na vide nikakvi znaci oboljenja.
Od sifilisa može da oboli svaka osoba, u svakom dobu života. Na postoji ni urođeni, ni stečeni imunitet na ovo oboljenje. Ovo može da bude veoma ozbiljna bolest, čak i smrtonosna ako se ne liječi.
Moderni testovi je skoro uvek otkriju prije nego što uznapreduje. Simptomi su vidljivi nakon 14 dana do 3 mjeseca. Sifilis ne predstavlja suviše rasprostranjeno oboljenje.
Simptomi prve faze:
* kod muškaraca i žena, prvi simptomi se pojavljuju od 2 - 12 nedjelja poslije odnosa,
* bolne crvenkasto - braon ranice na ustima ili genitalijama,
* ranice ostaju od 2 - 6 nedjelja,
* ranice nestaju, ali ne i bolest.
Simptomi druge faze:
* pojavljuju se 6 - 8 nedjelja poslije pojavljivanja ranica,
* osip se javlja svuda po tijelu,
* gripozni osjećaj,
* osip i grip nestaju, ali ne i bolest.
Posljednja faza sifilisa:
* gumozni sifilis (granulaste, čvoraste i bolne promjene koje mogu da se pojave na raznim organima, najviše na koži i kostima),
* oštećenje mozga može da prouzrokuje ludilo ili smrt.
Dijagnoza:
Ako su ranice vidljive, ljekar će uzeti bris na analizu. Postoji i test krvi, ali duže traje. Osip je takođe indikator bolesti, koji ukazuje na eventualnu prisutnost bolesti.
Terapija:
Antibiotici u injekcijama ili oralno.
Ako liječenje izostane:
* majka prenosi na bebu za vrijeme porođaja,
* prouzrokuje srčane bolesti, oštećenje mozga, sljepilo i smrt.
RSS Feed